Kad je posljednji put razgovarao s novinarima, bio je jako, jako ljut. Miroslav Slepička je poručio “sedmoj sili” da se okani pisanja o nogometu. Rekao je tada: “Kako možete pisati o nogometu, kad ga niste igrali?” Čak je ponudio okršaj na travnjaku, mi smo prihvatili, do njega ipak nije došlo.

Nakon toga uglavnom je spuštao glavu kad je prolazio pokraj nas.
- Sve je u redu, nema nikakve ljutnje. Priznajem, bio sam tada jako nervozan i srdit na novinare koji su me stalno selili iz Dinama. Kad ste ljuti i nervozni, onda izlete svakakve riječi. Ali najgore je biti zlopamtilo - kazao je Slepička.

Zanimljivo, Miroslav Slepička slovi kao najveći zafrkant u plavoj svlačionici. To su nam potvrdili mnogi plavi dečki. Kažu da se ruše od njegovih šala i viceva. Do ovog razgovora imali smo potpuno drukčiji dojam o njegovom karakteru.
- Svaki dan čitao sam u novinama da odlazim iz kluba, da ne znam zabijati golove, da sam loša investicija... Nije mi bilo lako, kadgod sam vidio novinare, pao mi je mrak na oči. Istina, volim se šaliti, zezati.

Je li vam itko ikad u klubu kazao da biste mogli biti stavljeni na transfer-listu?
- Nikada nitko. Uvijek su bili uz mene, i sad im to moram vratiti. Istina, kad sam došao u Dinamo, očekivao sam da ću više igrati.

Najesen je uz Moralesa bio najbolji asistent Modrih. Više je dodavao nego što je zabijao.
- Sretan sam zbog svojih asistencija. Ali želio bih zabijati više golova, kako vi kažete “trpati”. Ali za ispunjenje te želje trebao bih više igrati.

Znači, niste zadovoljni s minutažom koju ste dobil najesen?
- Kad kažem da bih trebao više igrati, onda je jasan odgovor. Moram se nametnuti treneru, na treninzima biti najbolji da bih dobio priliku.

Mislite da ćete na proljeće biti u udarnom sastavu?
- Želim biti među najboljih jedanaest. Tako se ponašam na treninzima, dajem sve od sebe, jednostavno hoću igrati. Tada ćete vidjeti pravog Miroslava Slepičku. Dosad me još niste mogli vidjeti u najboljem izdanju.

Na treninzima se Slepi, kako ga zovu suigrači, zaista trudi, vidi se golema želja tog momka. Vrata raja otvorila mu je utakmica u Bruxellesu kad je zabio pobjedonosni pogodak za Dinamo protiv Anderlechta. Na neki način to je bio njegov novi početak u plavom klubu. Misli li da ga trener Krunoslav Jurčić nakon tog ogleda gleda drukčijim očima?
- To ne znam. Ali sam bio sretan kao malo dijete kad sam tamo postigao gol i Dinamo zadržao s europskim šansama koje su se nažalost poslije ugasile. Opet se vraćamo na staro; kad bih često igrao, belgijska priča bi se ponavljala, davao bih golove i odlučivao utakmice. Vjerujte, pun sam samopouzdanja, znam da mogu mnogo dati Dinamu.

Jeste li razgovarali s Jurčićem na tu temu? Je li vam obećao da ćete na proljeće dobiti više prilika?
- Nismo razgovarali na tu temu. Ali trener razgovara sa svim igračima i svi u Dinamu žele bit u udarnom sastavu.

Otišao je Papadopoulos, nema više niti Sivonjića, došao je Dodo. S obzirom da je Mandžukić siguran, borbu za svoje mjesto vodit ćete s Kramarićem i Dodoom. Kakve su vam šanse?

- Konkurencija je jaka. Dodo je mlad igrač, brz, dobar u svakom slučaju. Ali ja vjerujem u sebe. Najesen sam u prvenstvu igrao šest utakmica, ali morao bih igrati od početka utakmice...

( Sportske.jutarnji.hr )